SITO
da razdvojim mrak od dana,
zadržavam samo one
što mi osmeh duši šire.
Dođe katkad minut žuti
i razveje boju belu,
pa mi trene on zažuti
misli skupi kao limun usne.
Ali koren čvrst je danu
iznova mu seme klija,
oblak cepa taj čarobni pasulj
da zrak sunca osvetli istinu.
Neko vidi jasno i u mraku,
neko ništa ni po svetlu dana,
nije život ni crn niti beo
nego kako tvoje misli vide.
Sve što jeste poseduje svetlo
što drugome obasjava staze,
ko je sitom misli prosejao,
raduje se svetlosti drugoga.
KK
IZGUBIO SI NAS OBE
i da igram u ritmu očekivanja tvojih
da budem odraz tamo neke “mene”
koja samo u tvojoj glavi postoji.
Zašto mi pogled u “pogrešnom” pravcu skrenu?
Zašto ti na poruku odmah ne odgovorih?
Zašto obukoh bluzu za broj užu?
Zašto tvoje misli ja ne izgovorih?
I u toj borbi što pitanja ukršta, kao koplja,
što dušu crpe i ljubav briše,
ti izgubi mene koje nikad bilo nije,
i onu što u mome telu diše.
KK
NADA
jer ne možeš znati da l’ je ona lažna,
da vetar u leđa, pa te o pod tresne,
nevidljiva, tiha, zavodljivo snažna.
Bez nje je teško, a sa njom još teže
kada ti mrvice baca pokraj puta,
niti da odustaneš, niti da put pratiš,
k’o vezana lancem duša tvoja luta.
Istim putem hodiš, a nadaš se drugom,
plašeći se mraka nepoznatog jutra,
promene su bolne, a ko bol da trpi
draže mu je ipak čekat’ bolje sutra.
I pita se onda - kad će više doći?
Proćiće mu život u čekanju sreće,
da li iko zna kakvo joj je lice,
il’ je zanet željom prepoznati neće.
Il’ je možda bolje ne hraniti nadu,
od koje se samo čelo više bora,
već raditi sada što je srcu drago
pa neka se desi što se desit’ mora!
KK
NOVOGODIŠNJE ŽELJE
šaljem sunce
da ga zracima golica,
a onom ko USPEH traži
šaljem sokolove
da do cilja brže dođe na krilima ptica.
Onom ko je hteo LJUBAV,
šaljem lastavicu
da mu oko srca gnezdo svije,
a kome ZDRAVLJA nedostaje
šaljem sablju
da protiv bolesti bitku dobije.
Onom ko je zatražio PARE,
šaljem drvo
da sa njega bere novac,
Onom ko ište POSAO bolji
šaljem peraja
da u poslovnim vodama bude bolji lovac.
Ali ima jedna mala CAKA
da bi vam se ostvarile želje,
ono što ste hteli vi za sebe
zatražite za druge, poznanike, prijatelje.
Ako tražite ljubav
POKLONITE nekom zagrljaj,
ako sreće vama više treba,
DAJTE neprijatelju oproštaj.
Ako vam je novac na pameti
DARUJTE gladnome hleba,
ako jurite posao bolji
POMOZITE onome kome posao treba.
Ako vam je zdravlje bolna tačka
POMOLITE SE za tuđi oporavak i spas,
ako vam uspeha nedostaje
RECITE BRAVO uspešnijem od vas.
SREĆNA VAM NOVA GODINA!
KK
JUTRO JE PAMETNIJE...
kada si smorenog lica i bez pozdrava
otvorio vrata od našeg stana.
Težak miris alkoholnih isparenja koji se dugo vukao za tobom
više mi nije vraćao sadržaj iz utrobe u grlo...
Odleteo je zajedno sa slikom široke pidžame
koju si i jutros bacio na pod okrenutu unatraške,
samouveren da ćete i večeras sačekati savijena na šav,
uz sveže ispeglane košulje koje si prethodno dimio
na kafanskom nikotinu, a nas godinama trovao...
Jutros sam svesno obukla bluzu koju si mrzeo
govoreći mi da izgledam debelo u njoj,
i suknju koja je „za moje godine“ prekratka bila
dok bi se za istom takvom okretao na ulici.
Istresla sam teret uvreda sa njih
i prošetala ih gradom, srećna
kao onog dana kada sam ih u šarenim kesama
iznela iz prodavnice, a ti očima prevrnuo ...
Nisu u pitanju MOJE faze, MOJE bubice, MOJI tripovi
kako si nazivao očajničke pokušaje da ti saopštim
da sam pored tebe nesrećna, nesigurna, sama...
Nije to više ni ono diskretno odmicanje
kad nam se leđa dotaknu u snu,
i noge dodirnu ispod jorgana.
Nema to veze sa tim što već odavno
kaiš zakopčavaš na poslednjoj rupi
niti tvoj prostački izgovor da je drugi muškarac
zavukao ruku među moje butine.
Iako su mnogi hteli, primećujući u meni nešto više
od žene koja sama brine o zajedničkoj deci
jer je odavno savladala lekciju da potrebe drugih bića
nekada moraš staviti ispred sopstvenih.
A kako si i mogao to da vidiš
zagledan u svoju novu direktorsku fotelju
i dubok dekolte sekretarice koja uz fotelju ide.
I što se više njena suknja skraćivala
ti si bivao dalji od pogleda svoje dece
koja bi bila uz tebe i da ne voziš službeni Audi.
Nadam se da će i ona praviti
tvoju „najbolju sarmu na svetu“ u ponoć,
kada se zasitiš restoranske hrane na koji si trošio kućni budžet
i uplovite u svet računa, sudova, đubreta...
Možda će i ona poverovati da je njena krivica
zato što nosi široke naočare po kiši
dok se lažno smeši pešacima sa suvozačevog mesta.
Da li će i njoj trebati decenija da shvati
kako je „junačka“ ruka koju si digao na nju
neproživljeni bes prema ocu
dok si ga tom istom rukom nekada udarao po nogama
pokušavajući da sprečiš još jednu ranu
na majčinoj ruci kojom vas je hranila.
Koliko li će puta pasti na nikad više neću, suze, žao mi je,
svesna da će proći najviše dva dana do novoga izvini
i novog volim te što precrtava ono
glupačo i kurvo od prethodne noći.
Možda sam samo ja bila dovoljno podobna
da po svaku cenu igram ulogu „srećno“ udate žene,
sve do ovog jutra,
koje je bilo pametnije od stotine neprespavanih noći,
koje je nadmudrilo i tebe i mene, i zauvek precrtalo nas...
TOPLO HLADNO
kažeš volim te, pa sudbina je protiv nas,
hraniš me, pa vazduh zabraniš
usporiš, pa dodaš gas.
Vozaš me tako mesecima dragi
slaba na tebe dozvolih ti to,
razum te neće, srce ga guši
pitam ga zašto? Zašto?
Ne znam šta bi bilo da si uz mene stalno,
možda me samo "vozi" igra toplo hladno,
ali znam da će te učenik prevazići
a onda će mili biti mnogo gadno.
Javim ti se, pa me nema
kažem volim te, pa sudbina je protiv nas,
hranim te, pa vazduh zabranim
usporim, pa dodam gas.
Vozam te tako mesecima dragi
dok mi drugi šapće ti si moje zlato,
pitaš me gde si, što se ne javljaš?
Znaš ti dobro zašto. Zato!
KK
GUTLJAJ ISTINE
ti isprazni staru punu žuči,
cvet u mulju nikad rast'o nije
tome tebe divni život uči.
Za početak ti pospremi sobu
baci stvari koje ne koristiš,
il' ih daruj onom ko ih treba
više vrednuj prostor koji čistiš.
Osvrni se sada oko sebe,
kome daješ svoje dane, sate,
čini li te ta osoba srećnim
il' te ljuti, baca drvlje na te.
Zahvali se lažnom prijatelju
i “pametnom” koji ne zna grešiti,
rekoše ti šta u sebi nosiš
i čega se trebaš rešiti.
U životu slučajnosti nema
što sad živiš to je podsvest tvoja,
u njoj tvoji pradedovi žive
pokoljenja ne zna im se broja.
Mnoge tuge tvoje nisu dušo,
nit' sećanja što u prošlost sežu,
čisti sve što ne želiš da živiš
sateraj sve strahove u mrežu.
Sve dolazi u pravom trenutku
ima neko ko časovnik prati,
sa slašću pij gutljaje života
pre nego te u visine vrati.
Savršen si takav kakav jesi
samo pruži ruke svom „detetu“,
ima razlog što si sada ovde i što
„Ne postoje dve iste ruže na čitavom svetu.“
Živeli!
KK
KLJUČ, ŽICA I DUGME
koji mu masku sa lica skida,
pa umesto ljušture tiranina besnog
vidiš tužno dete što viri iza zida.
Za svakog čoveka postoji prava žica
što raspliće mrežu koju štitom zove,
sam je pleo, sam se u nju upecao
strahujući od povrede nove.
Za svakog čoveka postoji pravo dugme
što otvara Sezamova vrata duše,
tek tad vidiš skrivena mu blaga
što zbog nesigurnosti u njemu se guše.
Kao deca svi smo maske pravili
i pleli mreže da bi ježeve i leptire hvatali,
stiskali smo dugmiće na igračkama
pa smo se zaigrali, a da to nismo shvatali.
I zato svakom čoveku pristup možeš naći
uz želju, trud i strpljenje tvoje,
ali pre nego kreneš u pohode duge
ti pronađi ključ, žicu i dugme svoje.
MOJ CVETIĆ
moja duša pleše kao dete,
u ritmu njegovog vrcavog duha
što mu život kroz pore isplete.
Taj cvetić možda najlepši nije
možda i nema najbolju „žvaku“,
ali je poseban u moru istih
jer ume da svetli u mrklom mraku.
Možda bi druga devojčica rekla
mnogo je luckast, stalno nekud ide,
al' šta ću kad takav uz mene stoji
i samo njega moje oči vide.
Čudan je, štrči, gde njega nađe,
u moru drugih sigurnih boja,
ali ti dosadni isti cvetići
nikada neće biti radost moja.