Izdavačka kuća Književna omladina Srbije i Biblioteka Milutin Bojić organizovali su takmičenje “Književni koložeg” 14. januara 2018. godine u beogradskom klubu Blue moon. Nas oko 40 pesnika i pisaca čitali smo svoja dela - pesme i kratke priče. Članovi žirija Aleksandra Cimpl, pisac i književni prevodilac; Bratislav Pejović, novinar i Milena Miletić, novinar imali su težak zadatak da nagrade najbolja tri rada u obe kategorije. Ništa lakše nije bilo ni piscima, jer je trebalo napisati kratku priču od maksimalno 10 redova. Ali izgleda da mi je to pošlo za rukom. Inspiraciju sam pronašla u jednoj jedinstvenoj osobi koja me pri svakom našem susretu iznova uveseli. Moja priča je osvojila prvu nagradu u kategoriji kratkih priča, a ona glasi ovako…
U državnoj banci u mom kraju, godinama za šalterom radi bucmasti službenik Sima. U moru uvelih lica, on neumorno zbija šale grejući tako hladan prostor u podrumu stare zgrade.
“Good morning. How are you?“, iznenadi me pitanjem dok sam mu pružala uplatnice. „I sad ti misliš – ovaj mora da je sa engleskog dvora. A ja sam iz Radojevca. To ti je selo u kome se ženama udvaraju onom pesmom: Vetar duva šljive otpadaju, trule šljive muve spopadaju, tvoje mi se oči dopadaju. A prvi put kada sam otišao 50 km od kuće, ti isti su govorili: Lako je Simi, taj se sveta nagledao. E, kamo sreće da se zovem Džon, videli bi oni dokle bih dogurao.“
Možda bi Sima postigao više da je rođen u drugoj zemlji. Možda bi i Džon tugovao za nečim što mu je život uskratio. A možda… Možda mu je ipak Radojevac dao vredniji dar od stranog pasoša - da pronalazi svetlo gde ga naizgled nema i da drugima stavlja osmeh na lice čak i kada plaćaju račune?